Muza Košmara

Nešto novo, premda staro stoljećima, upravo je na pomolu, no junaci Sanjara Strangea ondje su gdje smo ih na dramatičnom kraju prvog dijela i ostavili. Prošao je tek koji trenutak, premda ni Sarai niti Lazlo više nisu što su donedavno bili. Lazlo je suočen s nezamislivim izborom: spasiti djevojku koju voli ili spasiti sve ostale? A Sarai se osjeća bespomoćnije negoli ikada prije. No je li to uistinu tako? Ponekad nam tek najveća nevolja uspije otkriti dubinu vlastitih sposobnosti, a Sarai – Muza Košmara – još nije ni svjesna što je sve u stanju.

Dok se i ljudi i okot bogova još oporavljaju od krize koja je bila zahvatila i Plač i citadelu, nova će im opasnost poljuljati jedva povraćenu nadu u spas, a misteriji Mezartima ponovno će izići na vidjelo: Odakle su bogovi došli i zašto? Što se dogodilo s tisućama polutanske djece iz jaslica citadele? I, što je najvažnije od svega, moraju li junaci uvijek ubijati čudovišta ili ih je možda moguće umjesto toga spasiti?

Čak je i na tržištu prepunom divnih knjiga malo onih sličnih djelima Laini Taylor koja uspijevaju osvojiti srca tolikih čitatelja i u sebi sakriti toliko čudesa, mudrosti i ljepote. Nastavci nisu najjednostavnija stvar na svijetu, no ne i za Laini Taylor, kao što nam je serijalom Kći dima i kosti već nepobitno dokazala. Ponovno u prijevodu Jelene Pataki, Muza Košmara završna je polovica jedinstvenog para romana u kojima se ego nadmeće s ljubavlju, zloba s čistoćom, a potisnuto s onim istinskim i iskrenim što se skriva u svima nama.